Dugopolje, Dugopoljski žrtvoslov (1941.-1948.)

7.

Nakon uvodnih podataka o mjestu i općini Dugopolje, slijedi u drugom dijelu sumarni prikaz ratnog stanja u Dugopolju, popraćen ratnom kronologijom. Središnji dio knjige obuhvaća popis svih ratnih žrtava Dugopolja i njegova analiza. Na popisu se, uz stradale civile i pripadnike raznih postrojbi, nalaze i osobe koje su stradale od bolesti, gladi, pronađenih mina i bombardiranja. Radi se o 445 stradalih. Za svaku osobu navedeno je prezime, ime, nadimak, datum rođenja, ime roditelja, narodnost, vjera, bračno stanje, zanimanje, da li je civil ili vojnik, zatim okolnosti stradanja, datum i mjesto stradanja i na kraju mjesto ukopa. Nakon popisa po abecednom redosljedu, popraćenog obilnim bilješkama, donešen je i popis po godini stradanja.Nakon popisâ slijedi njegova analiza, tj. podjela stradalih po kategorijama. Tako su najprije navedene osobe stradale pod nerazjašnjenim okolnostima, zatim stradale od bolesti, gladi, mina i drugih nedaća, stradale od bombardiranja, stradale od talijanskih postrojbi, od četnika i talijanskih postrojbi, od ustaških, domobranskih i njemačkih postrojbi, stradale od njemačkih postrojbi, te na kraju stradale od partizanskih postrojbi do 7. svibnja 1945., kada su partizanske postrojbe zauzele Zagreb, i stradale od partizanskih postrojbi nakon 7. svibnja 1945. godine.

Od sveukupnog broja stradalih stanovnika Dugopolja, 13 su ubili pripadnici talijanskih postrojbi samostalno, a 34 u suradnji s četnicima. Ustaše i domobrani samostalno su pobili 23 osobe, a 37 zajedno s pripadnicima njemačkih postrojbi. Isključivo od njemačkih postrojbi stradalo je 57 stanovnika Dugopolja. Od bolesti je stradalo 9, od mina 10, od gladi 17, a od bombardiranja 19 osoba. Pod nerazjašnjenim okolnostima je stradalo 69 osoba. Najveći broj Dugopoljaca stradao je u likvidacijama od partizanskih postrojbi, ukupno 131 osoba.

Možda i najbestijalnije iživljavanje nad žrtvama počinili su u zajedničkom pohodu Talijani i četnici u listopadu 1942., kada su četiri stanovnika bacili u vatru, gdje su skončali u najvećim mukama, a na tijelo jednoga zaklanog Dugopoljca stavili su glavu svinje. Najveći masovni pokolj izvršili su Nijemci, pripadnici 7. SS divizije Prinz Eugen, koji su 28. i 29. rujna 1943. strijeljali, zaklali i zapalili 40 ljudi, pretežito djece i staraca. Najviše Dugopoljaca partizani su ubili zadnje godine rata, čak njih 56, a likvidacija je bilo i nakon prestanka rata.

Nakon popisa žtrava, u četvrtom dijelu knjige opisana su dva dugopoljska spomen-obilježja iz 1971. i 2010. godine, kao i okolnosti oko podizanja drugoga, u što su se žustro uključili bivši i sadašni predsjednik Stipe Mesić i dr. Ivo Josipović, usprotivivši se stavljanju na isti popis svih žrtava, obrazloživši to umanjivanjem zasluga dugopoljskim antifašistima. Knjiga završava sa 15 izabranih priloga. Važno je napomenuti, da je Dugopoljski žrtvoslov prva knjiga u nizu Samostalnog istraživačkog projekta Hrvatska povijest 1941.-1948.

• Knjige u kutiji 82

__________________________________________