MILORAD PAVIĆ: HAZARSKI REČNIK

Izdavač: Prosveta, Beograd, 1989.
Meki uvez, format 11 x 18 cm, 299 str.
Stanje knjige: dobro očuvana
Milorad Pavić (1929-2009) jedan je od najvećih pisaca srpske suvremene književnosti i ujedno historičar, koji je u svom književnom radu na najbolji mogući način ujedinio svoje talente znanstvenika, esejista i pripovjedača. Među najznačajnija njegova djela ubraja se “Hazarski rečnik”.
U 1984., godini svojega prvog izdanja, taj je roman dobio NIN-ovu nagradu, a The New York Times uvrstio ga je 1988. među sedam knjiga po izboru urednika. „Hazarski rečnik“ je predstavljen je kao znanstveni spis ili roman-leksikon, a govori o Hazarima, narodu koji je nestao.
Hazari su bili turkijski nomadski narod. O njihovoj kulturi, podrijetlu i povijesti nemoguće je sa sigurnošću govoriti, jer postoji mnogo različitih izvora i činjenica koje su nerijetko kontradiktorne. Hazari su se raširili od sjevernog Kavkaza sve do Volge još u 2. stoljeću. Kao vrlo moćan kaganat, na povijesnu pozornicu dolaze u 7. stoljeću. U različitim izvorima spominju se kao Gazari, Kazari i Kuzari, a prvi zapisi o njima potječu iz razdoblja između 8. i 9. stoljeća.
Prijestolnica hazarskog kaganata bila je u gradu Itilu, na delti Volge. Njihova se vlast na zapadu prostirala do Kijeva, a na istoku do stepa koje vode preko Volge. Hazari su bili i gospodari Bugarske na Volgi, odnosno tzv. Prabugara, te svih okolnih naroda. Vrhunac svoje moći dosegli su u 9. i početkom 10 stoljeća. Bili su vrlo vješti trgovci, dobri stepski ratnici na konjima, naoružani lukom i strijelom te sabljom i primitivnom sjekirom.
Kako je moć njihove države slabila, a Kijevska Rusija 965. godine napala i osvojila Itil, Hazari su se rasuli po okolnim teritorijima i polako se počeli asimilirati sa susjednim narodima, prelazeći tako na njihove vjere. Ovisno o tome gdje su se nalazili, prešli su na kršćanstvo, judaizam ili islam i zauvijek izgubili svoj nacionalni i vjerski identitet.
„Hazarski rečnik“ sastoji se od tri izvora o hazarskom pitanju, koje se razmatra s kršćanskog, islamskog i židovskog gledišta, i to kroz tzv. Crvenu, Zelenu i Žutu knjigu (sve tri knjige su sastavni dio romana).
Ono što je vrlo zanimljivo jest činjenica da se „Hazarski rečnik“ može čitati redom, ali i na način da se čitatelj koristi samo jednim od navedenih izvora (knjiga). Na početku romana stoje napomene i savjeti o načinu korištenja „Hazarskog rečnika“, a na njegovom kraju Apendiks I. i Apendiks II., gdje je sveobuhvatno opisana povezanost svih Hazara spomenutih u izvorima.
Također, postoje muška i ženska verzija romana, pa se i tu može birati. Bitna razlika između te dvije verzije jest u posljednjem pismu na kraju knjige. Pavić je o tome rekao: “Često su me pitali u čemu je bit razlike između muškog i ženskog primjerka moje knjige. Stvar je u tome što muškarac svijet doživljava izvan sebe, u svemiru, a žena svemir nosi u sebi. Ta se razlika ogleda i u muškom, odnosno ženskom primjerku mog romana. Ako hoćete, to je slika raspada vremena, koje se podijelilo na kolektivno muško i individualno žensko vrijeme”.
Ono što je zajedničko Crvenoj, Zelenoj i Žutoj knjizi u „Hazarskom rečniku“ jest pojavljivanje istih sudionika u hazarskoj polemici, nazočnost istraživača i kroničara hazarskog pitanja, a hazarsko pitanje se odnosi na njihovo lomljenje oko toga koju vjeru treba prihvatiti.
Problem tzv hazarskog pitanja predstavljen je snom hazarskog vladara, kagana, koji traži tumačenje svog sna od tri različita filozofa: kršćanskog, islamskog i židovskog. Čije mu tumačenje bude najprihvatljivije, njegovu će vjeru i primiti. Taj san je temelj polemike vezane uz hazarsko pitanje i čini srž ovoga romana.
Sam Pavić je bio vrlo zainteresiran za Hazare još od svojih studentskih dana, pa je temeljito istraživao njihovu povijest, kulturu i običaje. „Hazarski rečnik“, tzv. roman-leksikon u 100.000 riječi, postao je poznat diljem svijeta i time Milorada Pavića stavio u žižu europske postmoderne. „Hazarski rečnik“ dosad je doživio oko 330 izdanja, a Pavić je, kao njegov autor, bio kandidiran za Nobelovu nagradu za književnost.